Anthropic je 14. augusta objavio tehnički FAQ o watermarkingu koji Claude ugrađuje u tekst koji generiše. Najkorisniji dio dokumenta nisu mogućnosti nego ograničenja. Kompanija sama piše da pronađena oznaka znači samo da je Claude vjerovatno bio uključen u nastanak sadržaja u nekom trenutku, i da odsustvo oznake ne znači da tekst nije AI-generisan.

Šta se desilo

Sredinom augusta Anthropic je ažurirao stranicu podrške o označavanju AI-generisanog sadržaja, a 14. augusta objavio FAQ s mehanizmom i granicama. Metoda je verzija SynthID-Text pristupa koji je Google DeepMind objavio u Natureu 2024. godine, dakle preuzimanje objavljenog pristupa, a ne novost u polju.

Označavanje radi na nivou modela i globalno, pa je prisutno bez obzira kroz koji Claude proizvod tekst izlazi, uključujući pristup preko AWS-a, Google Clouda i Microsoft Foundryja. Modeli objavljeni 2. augusta 2026. ili kasnije nose oznaku od starta, stariji je dobijaju “u narednim mjesecima”. API (programski interfejs) za detekciju najavljen je kao “uskoro”. Oba su vendor namjere bez datuma.

U tekst se ne dodaje ništa

Ovdje je lako pogriješiti: ne ubacuju se skriveni znakovi, nevidljivi metapodaci ni bilo kakav potpis. Ništa se ne dodaje tekstu i ništa se ne mijenja nakon generisanja.

Model svaku sljedeću riječ bira iz raspodjele vjerovatnoća nad tokenima (token je osnovna jedinica teksta koju model procesira). Watermarking mijenja način tog izbora: umjesto slučajnosti, izbor određuju tajni ključ i nekoliko prethodnih tokena. Na dovoljno dugom tekstu izbori se skupno iskrive u obrazac koji vlasnik ključa može izmjeriti, a čitalac ne može vidjeti. Oznaka je, dakle, statistička pristrasnost u tome koje je riječi model odabrao.

Zašto je signal negdje jak, a negdje ga nema

Oznaka se može upisati samo tamo gdje je model imao stvaran izbor između približno jednako dobrih riječi. Kad je sljedeća riječ praktično nametnuta – činjenica, ime, broj, linija koda koja se mora kompajlirati, dakle prevesti u izvršni oblik – nema slobode u koju bi se upisala. Zato je signal rijedak u činjeničnim pasusima, slab u kodu i nemjerljiv na kratkim uzorcima.

To objašnjava i zašto neke izmjene oznaka preživi, a neke ne. Signal je raspoređen preko mnogo pojedinačnih izbora riječi i čita se statistički, pa zamjena nekoliko riječi ostavlja većinu dokaza na mjestu. Parafraza i prevod zamjenjuju same izbore, a izbori su signal. Anthropic navodi da lagano uređivanje vjerovatno neće ukloniti oznaku, dok potpuno prepisivanje hoće, i među razlozima zbog kojih oznaka može ostati neotkrivena navodi teško uređen, parafraziran, preveden ili s drugim tekstom pomiješan sadržaj. Nezavisni istraživači nalaze isto: signal ovog tipa naglo slabi pod parafrazom i povratnim prevodom.

Ovo nije ista stvar kao AI-detektori poznati iz škola i provjera plagijata. Ti alati nagađaju na osnovu stila pisanja, a ovdje se mjeri signal vezan za ključ. Ni jednima ni drugima ne treba pripisivati pouzdanost koju nemaju.

C2PA je drugi mehanizam, ne isti

U istoj najavi pojavljuje se i C2PA standard (Coalition for Content Provenance and Authenticity), otvoreni industrijski standard za provenance (evidenciju o tome odakle sadržaj dolazi), koji Anthropic primjenjuje na generisane .svg, .png i .jpg fajlove. Razlika koja je čitaocu bitna: C2PA je potpisani metapodatak omotan oko fajla i gubi se screenshotom, ponovnim kodiranjem ili na platformi koja briše metapodatke. Watermarking u tekstu nema omot koji bi se skinuo, ali propada kad se riječi prepišu. Ono što uništava jedan mehanizam ne dira drugi.

Provider označava, izdavač objavljuje, i to nisu iste obaveze

Anthropic navodi da watermarking uvodi radi usklađenosti s EU AI Actom i da je u julu 2026. potpisao EU-ov Code of Practice o transparentnosti AI-generisanog sadržaja, uz oko 190 potpisnika. To je tvrdnja kompanije o svojoj vlastitoj poziciji providera, subjekta koji AI sistem stavlja na tržište.

Obaveza providera je mašinski čitljiva oznaka koju čovjek ne vidi. Obaveza deployera, subjekta koji sistem koristi u svom radu, kad objavljuje tekst namijenjen informisanju javnosti o pitanjima od javnog interesa je nešto drugo: vidljivo obavještenje ljudima da je tekst AI-generisan. Ta druga obaveza ima i izuzetak, kad je sadržaj prošao ljudsku provjeru ili uredničku kontrolu i kad neko nosi uredničku odgovornost. Ko pretpostavi da vendor watermarking pokriva njegovu vlastitu obavezu objave, zamijenio je te dvije stvari.

Potpisivanje Code of Practicea je put ka implementaciji i dokazivanju, a ne zakonsko sklonište. Komisija i AI Board, tijelo EU za nadzor primjene AI Acta, zaključili su u julu 2026. da je Code of Practice adekvatan da olakša praktičnu implementaciju. Ni u jednom od ova dva dokumenta ne stoji da korištenje Claudea nekog drugog čini usklađenim sa zakonom.

Da li bilo šta od ovoga zadovoljava Član 50 za konkretnog deployera je pravna procjena koju ova publikacija ne daje i koja zahtijeva pravni pregled.

Otvoreno pitanje: šta s bosanskim

Nijedan izvor ne kaže da li oznaka radi na tekstu koji nije na engleskom, niti da li jačina signala varira po jeziku. Za čitaoce koji rade na bosanskom to je centralno pitanje i za sada je bez odgovora. Ne nagađamo.

Izvori